Protekli vikend smo posjetili Nacionalni park Plitvička jezera. U toj predivnoj prirodi, koja se sada kupa u jesenjim bojama, protkana jesenjom hladnoćom, pronašli smo jedan dragulj ličke gastronomske ponude. Riječ je, naravno, o restoranu Lička kuća. Uistinu je dragulj, kako zbog svoje duge tradicije, tako i zbog svoje moderne i relativno nove ponude. Novi meni je uveden prije koju godinu i pruža jedan novi doživljaj na onaj stari tradicionalan način. Imali smo priliku isprobati dio tog menija u toploj i ugodnoj atmosferi koja se fino uklapa u cijeli doživljaj nacionalnog parka. To je ponajviše radi drvenih zidova te malih sitnica vješanih po zidovima i postavljenim u kuteve restorana, a koje, svaka za sebe, na neki način predstavljaju Liku.
Lička kuća se nalazi u samome srcu Like i Plitvičkih jezera. Odmah na "staroj cesti" kroz Liku i Plitvička Jezera. Ulaz broj 1 samog nacionalnog parka. Pruža velik i prostran parking parka za koji dobijete 2 sata parkiranja gratis ako ste gost restorana. Zapamtite, bez računa se ne računa.
Svakako, koliko god interijer i ambijent bio dobar, mi smo ipak tu radi hrane. Što smo probali? Pa....svašta nešto zanimljivo... Probali smo redom: ličku juhu, lički zavežljaj, orzo sa janjetinom, tris kobasica sa džuvedžom, lički krumpir sa slaninom i lukom te medovik. Klasika na moderniji način.
Za početak smo izabrali ličku juhu. Ona je najviše iskakala sa menija po pitanju juhe. Ubrzo smo shvatili da se niti malo nismo prevarili. Juha? Maltene je čorba od krumpira, mrkve, luka i janjetine. Još komad pečenog kruha sa rajčicom i zapečenim sirom...ovo je obrok sam za sebe. Išao bih toliko daleko da bih se usudio izjaviti kako je ovo, apsolutno, najbolja juha koju sam probao u životu. Okus je savršen. Ništa ne bih dodao niti oduzeo. Janjetina nije toliko iskakala u okusu nego se taman uklopila u cijelo jelo. Juha je, recimo to tako, dosta dekadentna, za juhu. Gusta je i aromatična te svakako ju preporučujem. Okus koji trebate probati.
Slijedeće na dnevnom redu je bio lički zavežljaj. Janjetina, krumpiri i povrće pečeni u papiru za pečenje. Janjetina uvijek voli kupati se u vlastitim sokovima dok se peče pa ni ovdje nije bilo ništa drugo doli čistog pogotka. Okusi su odlični, janjetina mekana i raspada se sa kosti. Krumpir i povrće su mekani kao duša, a u pozadini svega dašak ružmarina koji nisam niti znao da mi inače fali u sličnim jelima. Gledajte na ovo kao na janjetinu ispod peke ali u kućnim uslovima. Svakako je velika porcija i definitivna preporuka za glavno jelo.
Apsolutni favorit naše posjete je orzo sa janjetinom. Nisam ovakvo nešto očekivao. Nisam se ovakvi okusima nadao, a iskreno nisam nikada ni probao nešto slično. Jako i aromatično jelo sa jakim notama janjetine. Nije za svakoga, pogotovo one koji janjetinu ne podnose. Tko voli janjetinu ovo ne smije propustiti. Pustite sve drugo, probajte ovo. Začini su jako lijepo posloženi u jelu, a sir na vrhu jela nije samo za ukras nego se fantastično isprepleće u okusu sa orzom. Kremasto, jako, zasitno i zasigurno zimsko jelo puno energije za ove hladne jesenje dane. Ako vas ovo ne zasiti onda ste vječno gladni, ne znam što da vam kažem, meni je žao.
Tris kobasica sa džuvedžom je jako zanimljiv. Volim opcije na tanjuru, a ovo je u suštini upravo to. Svinjska, goveđa i janjeća kobasica domaće proizvodnje sa svježim proizvodima. Ako volite pojesti kobasicu s vremena na vrijeme onda vam moram reći da je vrijeme za ovo jelo. Kao i orzo, ovo jelo je jako i aromatično ali džuvedž ga spašava. Daje mu malo olakšanja poput jogurta sa burekom od mesa. Kiseli luk sa strane također služi svrsi. Daje malo kiselosti i svježine inače snažnom jelu. Sve u svemu odlično. Rekao bih savršeno ali probao sam orzo od janjetine pa...
E sada...ovo je samo prilog ali morao sam ga probati. Lička kuća, Lika, krumpir... morao sam vidjeti gdje smo sa krumpirima. Nisam se razočarao. Krumpir je odličan. Taman je dovoljno pečen, a slanina i luk mu samo pojačavaju okus. Također dosta zasitno jelo pa razumijem zašto džuvedž ide sa kobasicama, a ne ovaj krumpir. Bilo bi previše svega.
Za kraj smo uzeli medovik. Kolač od meda koji, eto jedino to, nije ostavio neki poseban utisak. Pomalo krut i suh, čak i za medovik, sa poprilično sramežljivim aromama i okusom. S obzirom koliko su ostala jela, koja smo probali, aromatična, medovik se nije niti malo istaknuo. Ovdje bih povukao jedan zaključak. Ovo je više moja greška. Trebao sam uzeti i probati štrudlu od jabuka. Lička štrudla je ipak bolji i logičniji izbor od medovika. Ne znam zašto sam odabrao medovik. Slijedeći put, a sigurno će biti slijedeći put, obavezno naručujem štrudlu.
Ah da, skoro sam izostavio nešto jako bitno. Lijep potez Ličke kuće koji ne smije ostati ne zabilježen. Svaki stol dobije malo ličke base ( vrsta svježeg sira ) i domaću pogaču za predjelo dok čeka svoju narudžbu. To je na račun kuće i svakako je za sve pohvale. Ovakvi potezi ugostitelja su uvijek pozdravljeni. Ne košta mnogo ali šalje lijepu poruku. Osim što pokazuje da je ugostiteljima stalo do gostiju, promovira lokalnu gastronomsku ponudu, u ovom slučaju lička basa ( u Dalmaciji je često riječ o pašteti od tune, ovisno o restoranu ).
Da zaključimo, napokon. Lička kuća je nešto drugačije ali domaće. To je naše. To mi nudimo i to mi gajimo. Tradicija. Svratite kada budete na "staroj cesti" i uživajte u nečemu starome na novi način. Nije samo Lička kuća ono što valja posjetiti. Prošetajte se nacionalnim parkom. Potrošite kalorije koje ste zaradili u Ličkoj kući i malo doživite tu prirodu. Tko zna koliko dugo ćemo ju imati takvu kakva jest. Ne propustite, neka vam ne bude žao.
Pozdrav svima do slijedećeg puta.